Poslije dugog i napornog dana nema ništa ljepše od malo kiseljenja u kadi punoj moje omiljene kupke od lavande. Ipak sam zaslužila taj užitak poslije glupe svađe sa starcima. Upravo tu se osjećam najsigurnije; to su samo moji sati uživanja, nema nikog u okolici da mi pametuje i vuče me za nos. Tijelo mi se potpuno prilagodilo uz toplu vodu, a sapunica je lebdila po čitavoj kupaonici i lijepila se uz keramičke pločice. Tišina nije dugo trajala, jer zvuk moje najdraže pjesme je probio tišinu. Pogledala sam u mobitel. Moj dragi me je zvao, što mi je bilo zbunjujuće jer njemu stari ne dopušta telefoniranje iza ponoći. Naravno, javila sam se. U pozadini se čuo glas Kristine, najveće školske fufe. Govorio je sa glasom punim samopouzdanja ali i pakosti: "Ajla, nemam ništa protiv tebe, mislim, ti si super cura, ali... znaš, sviđa mi se druga. Trebao sam ti to prije reći, znam... Moramo prekinuti vezu-". Nisam željela čuti više ni riječi od njega. Varao me je sa najgorom mogućom curom, a ja sam odbila toliko momaka samo zbog njega. Od početka sam sumnjala u našu vezu, ali nikada nisam ni pomislila da ćemo na ovako jadan način prekinuti. Pred očima mi se smračilo, užasno mi se mantalo; sve što sam željela bilo je - izaći iz kupatila. Navukla sam na sebe piđamu i bez razmišljanja se bacila na krevet. Život mi je grozan, gori ne može biti. Da imam snage ustala bih i zabila si nož u srce, da više ne gledam ovaj pakosni svijet. Bilo me je briga da li je sutra test iz matematike, ili da li sam legla mokre kose; samo sam željela zaspati. Poslije duge noći probudila sam se u nekom drugom svijetu; u nekoj drugoj dimenziji. Sve je bilo mračno, nisam mogla vidjeti ni vlastiti prst pred nosom. Uporno sam tražila utičnicu. Kada sam je napokon našla i upalila svijetlo, zaželjela sam da ga nikad nisam ni upalila. Bila sam u sobi zajedno sa nekom izbjeglom dijecom velikih očiju i strašno mršavih ručica. Kada su me ugledali zjenice su im se raširile i usta se preokrenula u veliki osmijeh. "Teta Silva, donijeli ste hranu?", zapitali su me. Nisam osjećala noge, kao da su utrnule. Brzo sam odmahnula glavom i istrčala kroz niska vrata. Hodala sam kroz dug i mračan hodnik iz kojeg su se čuli krikovi. Na jedan trenutak sam pomislila da sam u podzemlju, ali sam se predomislila kada sam vidjela svijetlo na kraju hodnika. Potrčala sam što sam brže mogla sa nekakvim umjetnim smiješkom na licu. Na kraju me je čekao najgori mogući prizor - bila sam na krovu nekog zahrđalog broda, sigurno starog šezdeset godina. Čitav krov je zaudarao na ribu i paljevinu. Pod je bio jako klizav i mastan na dodir, a prizor preda mnom je bio zastrašujući - stare, mrševe babe su ribale pod ispod mene a još mršaviji starci su sa zadnjim snagama vadili mrtve ribe iz okeana. Dok sam silazila niz škriputave stepenice sve oči su bile uperene u mene. Prišla sam najbližoj babi i upitala je gdje sam. Baba je pričala, ali ni glasa nije izašlo iz onih krezavih usta. Kada je završila gledala me je nekako zbunjeno i očajno. Uzela mi je ruku i odvela me do same ograde i pokazala u more. More je bilo crno, vjerovatno od nafte; to i objašnjava mrtve ribe. Polahko je izvadila slike iz džepa. Na slikama je bio brod na kojem sam stajala, ali je izgledao kao nov. Čak je i voda bila plava, a ne crna kao sad. Baba je počela plakati. Gledala sam je pogledom punim tuge. Kada je digla glavu izgolačila je oči. Osjetila sam kako me nož jako siječe po leđima. Počela sam se otimati i derati, ali me je ubica spretno strpao u vreću i bacio u more. Tonula sam i tonula, satima. Kada sam dodirnula čvrsto dno uspjela sam se otpetljati iz vreće. Kada sam otvorila oči nisam znala hoću li se prije smijati ili plakati od sreće. Sve je to bio samo ružan san. Ležala sam na podu zamotana u čaršafu. Brzo sam se oslobodila i navukla prvo što mi je palo pod ruku. Potrčala sam prema starcima i čvrsto ih zagrlila, kao nikada prije. Kada sam ih pustila sretno sam otrčala u školu; žurila sam na test iz matematike. Nije mi više ni stalo do njega, znala sam da negdje u svijetu ima ljudi koji žive život hiljadu puta gori od mog, i da moj život ustvari nije tako loš. Imam svađa sa starcima i prijateljima, ali, ko nema ? Potpuno sam normalna cura koja zna uživati čak i u najmanjim sitnicama. Živim svoj život i niko neće da ga promijeni.

Sve se u životu vraća s onim što daješ. Koliko god mislio da ti život nema smisla, da je sve otišlo do vraga i da je sve propalo - varaš se. Svaki dan donosi nove pustolovine i nova iznenađenja. Ako jedan dan nije bio onakav kakvog si ga očekivao, slijedeći će možda biti bolji nego što si ikada mogao zamisliti. Sve se nekako okreće, sve je nekako stvar vraćanja, sudbine i koincidencija. Ako uradiš jednu dobru stvar, eventualno ti se ona vrati u još većem izdanju, a ako učiniš lošu stvar eventualno ti se počne dešavati hiljadu loših stvari. S druge strane koliko god mi bili dobri - sreća nikada ne traje zauvijek; iz perspektive pesimista, ali optimista će reći da ni tuga ne traje zauvijek. Poenta je u tome što je svakoj osobi u sudbini da mora osjetiti i tugu i bol, ali i sreću i radost - to nije do nas. Ali ono što je do nas je to kako zadržati sreću ili kako uskratiti tugu. Kako olakšati sebi dane kada se osjećamo da nismo vrijedni više živjeti, kako održati dane kada se osjećamo sretnim. Ali šta god da nam se u životu desi najbolje je očuvati ravnotežu i ne dopustiti sebi da padnemo, da nas neko sruši i da nema oporavka, jer uvijek ima oporavka, čak i ako nam se tako nešto desi. Uvijek pomisli u sebi da to što je bilo - tako je Bog odredio da bude, tako je trebalo biti i samo nastavi život sa glavom dignutom u nebesa, ponosan kao nikada jer sada imaš za jedno iskustvo više, jer sada si druga osoba, sada si vrijedniji nego što si bio. Ne obaziri se na mišljenja drugih ljudi jer su ona stvar s kojima se neki previše opterećuju i zaustavljaju svoju sreću zbog nečijeg mišljenja da taj način sreće nije uredu - ali sve što nas usrećuje na bilo koji način je dobro, ma koliko god se to činilo loše. Koliko god bio tužan, stavi sebi ovu filozofiju - samo čekaš jednu veliku sreću da se desi, na čekanju si, i ne znaš koja te sreća očekuje. Možda ti se čini da dugo čekaš, ali što duže čekaš to znači da je sreća mnogo velika, a neočekivane radosti su najslađe.Na kraju - nije li sreća samo to što smo živi i što sada čitamo ovaj post ? :D

Niko nije znao za to mjesto osim ljudi koji tu stanuju. Čak se i vjetar nije usuđivao proviriti između tih zastarljelih zgrada. Čovjek bi pomislio - obična mahala, ali ta mahala je puna tajanstvenosti. Od "Mazića-hana" pa preko silnih zgrada i igrališta sve do štamparije "Naša Riječ" provodili smo najbolje dane. Na stolovima "Mazića-hana" smo znali provesti pola dana samo pričajući, a našim pričama nije bilo kraja. Pogled nam je išao tačno prema malom igralištu iza njegove zgrade gdje su se dječaci po čitav dan znali igrati lopte. Taj dan su stavili novi natpis na restoran. Lagano se ljuljao po vjetru, a miris lakiranog drveta nikome nije promaknuo. Sjećam se oduševljenog izraza lica Selme dok ga je gledala. Ulice su uvijek bile ispucane i ispupčene, na svakom koraku je bio nekakav nagib ili strmina. Naravno, tu je bila i vjerna garaža gdje su se samo najspretniji mogli popeti. Bila je dobro podignuta od zemlje, pa se na nju nisu smjeli popeti ni niski, ni oni koji se boje visine. Često smo izazivali malu dječurliju koja je sa očajem gledala u nas u želji da i oni budu tako visoko, da se i oni mogu popeti baš kao mi veliki. Naravno, to nije bila jedina garaža. Ona druga mi nije bila nimalo draga, bila je isuviše niska. Pustolovi kao ja nisu navikli na tako lahke mete. Ali ipak sam nenormalno voljela onu malu livadicu ispred nje. Nije bila ništa posebno, naprotiv - bila je to najobičnija mala livadica, ali je imala posebno mjesto u mome srcu. Na njoj sam najviše skakala, urlikala; jednom riječju - uživala. Poslije vriske uvijek dolazi penjanje po drvetu. Sva sreća pa je ono uvijek bilo tu, moje najdraže drvce. Penjala sam se na sami vrh i gađala svoje prijatelje sa razdelijama. Na kraju dana smo se svi sastajali na čuvenom CD-u. Vjerna Linda i njeni kučići su uvijek bili tu i čuvali ga, ali kada mi dođemo Linda i njeni kučići se razbježe po "puminoj livadi" iza Selmine zgrade gdje se uvijek drže fudbalske utakmice izmedu dječaka. Svaki je dan bio jedinstven u toj mahali. Nije prolazio trenutak bez galame i pjesme ili neke male svađe, bez provala i smijeha. Priznajem, nedostaje mi. Nedostaje mi ta mala mahala u kojoj više nema igre, koja je sada pusta. Nema više one graje kao prije, sada samo zidovi od CD-a pamte sve naše male tajne i tračeve. I dan-danas znam proći tuda, čisto da vidim ima li šta novo, ali ista priča svaki put - ni glasa se ne čuje, moje drvce niko ne obire i ona trava na livadi je ostala nepregažena. Možda se jednoga dana sastane starno društvo, ali do tada mi ostaju samo lijepa sjećanja.

 Teškim stopama polahko koračaš prema ljulji. Noge ti pomalo tonu u pijesak, a kapljice hladnog znoja ti polahko cure niz lice. Osjećaš se umorno, iscrpljeno.Ne vidiš više užitak u životu, ne pronalaziš ga ni u jednoj stvari, sve dok .. Sve dok ne sjedneš na tu čudesnu ljulju. Počneš lagano da se ljuljaš, pa sve brže i brže. Osjećaš nekakvu moć, kao da letiš.Kada si tu, sve muke se negdje izgube; tu si slobodan. Više nema ružnih misli, kao da ih sve hladni vjetar otpuše. Ljuljaš se tako jako da imas osjećaj da možeš dodirnuti onaj stari jablan ispred tebe. Ne smeta ti škripa ljulje, ni dernjava male djece. Ustvari, uživas u njima. Lagano odlutaš u neko svoje kraljevstvo u nebesima.  Da, mogao bi tu ostati zauvijek. Mala djeca se redaju oko ljulje, ali ti ih nije žao gledati kako čekaju. Ljulja je tvoja i ničija više. Sunce baca svoje zadnje zrake na tvoje lice. Teško je oprostiti se s njim, teško je oprostiti se s ljuljom. Počinjes da usporavaš. Užitak se gasi; više nema vjetra koji će ti milovati lice, a sa Suncem si se davno oprostio. Moraš da napustiš svoje malo kraljevstvo na nebu, više nisi vladar visina. Škripa ljulje postaje sve tiša i tiša, a na kraju se skroz ugasi. Ponovo si na zemlji, noge ti dodiruju čvrstu podlogu. Znaš da moraš ustati, ali ti je rastanak težak. Ustaješ i zadnji put se osvrneš prema ljulji. Vrijeme je da ideš. Opet teškim koracima se udaljavaš, sve dok ti ljulja ne izađe iz vidika. Misliš o ljuljanju još par minuta i onda nastavljaš svoj put, a stara ljulja čeka nove goste.

Prostireš kariranu piknik dekicu u gradskom parku. Sve oko tebe je poznato,staro, monotono i svaka travka ti je znana, svaki pokret teških grana već viđen, svaki novorođeni cvijet očekivan, sve je tako dosadno. Ali onda otvoriš svoju crnu torbu i izvadiš svoju veliku kameru, staviš povezac preko ruke i namjestiš fokus, pripremiš prst na onom velikom dugmetu i počneš da gledaš na novi svijet. Počneš da gledaš na novo carstvo spektakularnih boja i na svaku malu sitnicu na kojoj se može vidjeti svaki detalj i svaka sitna tkanina koja čini svaku stvar u prirodi tako jedinstvenu. Svaki cvijet daje drugu sliku, svaka grana čini svoju posebnu priču i svaka travka predstavlja drugu umjetnost. Sve je tako drugačije kroz to stakleno oko. To stakleno oko koje čini fotografije, koje čini umjetnost. Fotografija je uistinu umjetnost sunca, bez uputstava umjetnosti. Ni jedno mjesto nije dosadno ako imaš punu memorijsku karticu i dobar fotoaparat. Dobra slika spašava momenat od bježanja u zaborav. Fotografsanje ti daje jedan totalno drugi aspekat okoline, pomaže ti da vidiš svijet, umjesto da ga samo gledaš. Kamera ne može da laže, ali može da bude ukras neistini. Većina stvari je momenat zadovoljstva i doživotni rad, ali fotografisanje je momenat rada i vječnost zadovoljstva. Slikanjem i najmanjih sitnica one ti ispričaju dio svoje priče, dio svog života i njihovo značenje u prirodi. Približiš zoom na zaposlenu pčelicu, bubamaru ili leptira i igraš s njima neku vrstu lova, neku vrstu igre ganje i onda napokon kada slika ispadne lijepa, shvatiš zadovoljstvo svog tog truda, tek onda shvatiš da nije ono što si zamišljao da će biti - nego i bolje. Tek onda shvatiš kakve šare i kakav život daje jedna obična,svakodnevna stvarčica. Fotografi su jedini ljudi na svijetu koji znaju da je izumljivanje stroja za putovanje kroz vrijeme čista glupost, jer se nalazi u njihovim rukama. Stroj s čijim umjetnostima uvijek možeš da se vratiš u prošlost, i doživiš ponovo taj jedinstveno zabilježeni momenat.  

Hej, vidiš one cure tamo ? Eh, one se zovu Azra i Umihana; za njih dajem SVE . Ti njima slomiš srce - ja tebi slomim nogu; jer one su moj život. Bez njih ne bih mogla provesti dan, ne bih mogla živjeti. Vi ste moja potpora, uvijek tu kada sam u krizi, kada mi je najpotrebnije. 

Da, ona je UMIHANA - priča k'o navijena, luda, karizmatična i simpatična , mala, zelenooka čudakinja, najdraže stvorenje . Ona je najveća budala na svijetu. Uz nju možeš i da plačeš i da se smiješ. Ona je ta koja danu daje pozitivnu energiju; ona je ta koja mi daje savjete i ona je ta koja je u mojim očima nepogriješiva. Ti si mi kao zvijezda koja osvijetli put kada je najtamnije. Savršenstvo ? Pa draga, to si ti. Volim one naše fačing momente, ono kada se smijemo Fps Dougu-u i Churdoglu-u i zvučimo kao retardirane foke , ono kada se počnemo radi gluposti svađati i onda se obe odvalimo smijat' , il' ono kad si kisela :3 Volim kad si sretna i kad provaljuješ one svoje gluposti i skakučeš naokolo k'o ja kad se foliram :D Onaj osjećaj kad ti Umilna kaže da se foliraš pa ti počneš pravit' 'guzu' i govorit' aj ba mrš :D Onaj osjećaj kad s njom skačeš u bazen i nabijaš se na leđa, i onaj osjećaj kad se s njom tol'ko smiješ da popljuvaš iftar po kući XD neprocjenjivo :r  I nakon svega moram da priznam da ipak volim onaj iritirajući zvuk cmoka i kad diraš 'meso' jer kad te nema to strašno nedostaje. Nikad neću zaboraviti sve ovo naše, ove naše teravije i bacanje sladoleda kad vidimo čupu :$ il' one naše momente na bosanskom pa kad plačemo kući zbog sniženog vladanja. Imamo još jednu godinu da iskoristimo i napravimo još većih belaja i proživimo zajedno još više ludorija, i nadam se da ćemo i u srednjoj ostati iste kao i sada :( VOLIM TE <33

Da , ona je AZRA - crnokosa luđakinja, na prvi pogled mirna i tiha al' brate retardirana do bola. Slatka, kineskinja , blijedo strašilo moje :3 Volim svaku njenu sitnicu, svaku glupu stvar koju izvali i naživcira me - bez toga dan ne bi bio. Volim ono kad kasnimo u školu i ja se derem na kompjuter i udaram ga šakama a ti crkaješ od smijeha iako je prvi čas hemija :S Volim ono kad trčimo po snijegu i nosimo plakat iz bosanskog od Crkvica iz biblioteke do škole. Volim ono kad pojedem sve svoje pare za užinu i pogledam te sa puppy dog look-om i ti mi moraš dat' još :r Volim ono kako ti uvijek ukradem pola čoko-lipsa :$ Volim ona naša noćenja i gledanje kroz prozor u Mehićevu zgradu , i gledanje u zvijezde uz onaj naš Crunchips ili Konzumov sa 20% sniženja :D Šta bi' bio moj život bez onih tvojih ljutih faca i onoga kad se naljutiš na mene i Umihanu jer ne kontaš da te samo provociramo iz šale :3 Šta bi bilo bez male porcije čevapa i one klupe do Bosne koja je čula toliko tračeva? Šta bi bilo bez kilometarskih razgovora preko telefona i budalaština što pišemo na chatu koje ne daj Bože da neko vidi O.o Da nema tebe, koga bih ja pitala 'jesam fina danas? ' koga bi' pukla po glavi i odvalila se smijat' ? Kome bi' govorila svoje suholijske probleme i ko bi se smijao mome Lol-u ? Evo javno ti opraštam za to što si kćerka Micheal Jacksona iako to nerado izjavljujem; i da znaš da ovih 6 godina zajedno definitivno puno znači ; VOLIM TEE <3

Dobro je kad u životu nekoga voliš, i neko te voli. ♥♥♥

Gledala sam ih kroz suzne oči, nekako mi je sve navrlo u glavi i emocije su se srušile u sekundi. Sve se skupilo i nisam mogla da prebolim to da ne mogu da budem kao oni. Da skačem i igram se kao budala i da trčim naokolo spuštajući se niz tobogane i praveći kolačiće od pijeska. To igralište budi toliko uspomena na dane kada smo ja i moja klapica kao mali dolazili i igrali rata,žena i muževa i svakakvih gluposti koje toliko fale.U tim godinama smo znali govoriti - gle one cure - jedva čekam da odrastem i da budem kao ona.Svi su željeli da odrastu i svi su jedva čekali dane kada ćemo nositi štikle, šminkati se i ići u grad šetati kao budale gore-dole . Ali ne, ja od malena nikada nisam htjela odrasti, željela sam ostati dijete zauvijek. Uvijek sam smatrala odrastanje dosadnim, i ispostavilo se da sam bila upravu. Čim smo ušli u neku fazu kada se moglo reći da smo malo stariji svi su prestali da igraju igara, niko više napolje ne iznosi loptu - zapravo niko više ne izlazi 'napolje' nego 'u grad'  ili ' u kino'.  Sada se svi prave previše zreli za toga, svi misle da će izgledati glupo . Zašto sve što je tako lijepo tako kratko traje ? Zašto naše djetinjstvo ne traje duže, i  zašto već od 14 godine svi misle da su 'odrasli' ? Iskreno, i bojim se odrasti jer mi se čini da stvari nikada neće biti tako prelijepe kao što jesu dok smo mladi. Sada su svi kao sretni što oni spadaju u starije društvo, što su prerasli u 'tinejđere' ali šta bude kada STVARNO postanemo stari? Kada stvarno odrastemo , onda ćemo se kajati što nismo iskoristili svaku sekundu za igru umjesto želje za odrastanjem i samim 'prebrzim' odrastanjem.  Zar ne bi bilo lijepo da nam što duže traje ovo najkraće i najljepše doba života ? Zar nije blagoslov ostati mlad što duže? Nije lahko gledati tu malu djecu kako skaču kroz one plastične tunele, znajući da nisu svjesni koliko su sretni što to mogu. Želim da opet bude sve kao prije, kada sam bježala od dječaka, prijatelji su mi bili nešto novo, snovi su se tek zapisivali, a briga bilo je malo... Kada su odluke bile male i lahke, i dobro je bilo dobro, a zlo je bilo zlo, kada se loše stvari nisu dešavale , kada su nam samo ogrebana koljena izmamljivale suze, kada je 'zbogom' značilo samo preko ljeta i sreća se nastavljala i nastavljala i nije bilo slomljenih srca. Dok odrastamo shvatimo da čak i ta jedna osoba koja nas nikada ne bi trebala razočarati sigurno hoće. Bićemo povrijeđeni više od jednom i svaki put će biti bolnije. Svađe sa najboljim prijateljima, slomljena srca i krivljenje nove ljubavi za nešto što je stara učinila, i prosipanje suza -jer vrijeme brzo prolazi. Zato se smij, zabavljaj se i voli kao da nikada nisi bila povrijeđena jer svakih šezdeset sekundi provedenih u tuzi je minuta sreće koja se nikada ne može popraviti.

I'm just an immature little kid.
I'm a 5 year old trapped in a 14-year-old girls body.
I still drink chocolate milk with a straw and get yelled at for making bubbles.
I sing when I walk down the street, or when I'm alone at home.
I still dance to the sound of the shower
I'm always the first one who will run after a ball.
I sleep with my blankie and teddybear everynight.
I still love playing hide and seek, and my barbie doll isn't forgotten.
When it rains I run outside in the mud.
Catching lighting bugs outside marks the start of summer for me.
I still love watching cartoons.
Prank calling people i hate is the most fun.
Growing up is for nerds. <3

Noći od 8 do 14  augusta dogodit će se jedna od najromantičnijih fenomena- kiša zvijezda padalica. Meteorska kiša, ove će godine biti još spektakularnija nego inače jer će se mladi mjesec pojaviti prije nje, te svjetlost mjesečine neće ometati pogled. Tkzv. Suze svetog Lovre biti će najbrojnije između srijede i subote. Maksimalan broj Perzeida bit će moguće vidjeti u noći 12. i 13. kolovoza. Pritom ih možemo vidjeti 60, pa čak i 90 po satu, no nije moguće precizno odrediti u koliko sati i točno koji dan će biti maksimum. Perzeidi su ostaci prastarog kometa čija se putanja jednom godišnje presreće sa Zemljinom. Ostaci kometa velikim brzinama udaraju u Zemljinu atmosferu, te se pritom na putanji meteora pojavljuju svijetle trake . Ostaci kometa odnosno zrnca pijeska i prašine , ostaju po strani kako se Zemlja giba, te je upravo 12. i 13. najbolje ih promatrati jer im je Zemlja tada najbliže. Osim toga, preporučuje se da oni koji žele da idu u 'lov' na zvijezde odu negdje u prirodu što dalje od grada i svjetala jer zvijezde sa manjim sjajem neće biti vidljive, zato naoružajte se vrećama za spavanje i na kampovanje :)

- The new song of Lupe Fiasco ft. Skylar Grey produces by Alex Da Kid ( Eminem, Rihanna, Paramore) and the British hitmaker hinted to MTV. Words I never said.

Got the album after seeing the video. In less than 6 minutes , he's touching up on so many issues, and literally everything in the video has a meaning so do not overlook anything and go, do some research. 2 things that most people are most likely overlooking even though they are right in their faces: 1) FLAGS. Pay attention to them - why are Tunisian and Egyptian flags up there ? Because the dictators of both Egypt and Tunisia were/are puppets put in charge by the American goverment ( this is why the middle east rightfully hates the US) , and that's why their people finally toppled those dictators because those people naturally want a president that will work for them and for their country but of course, American media did not tell us the real reason why those 2 nations people resolved so in the video, Lupe is showing the real reason why they evolved. 2)POLICE STATE - In the video, Lupe is showing that the US is, now, a police state where police can take you away and lock you up for speaking the things that the goverment doesn't like, and there is nothing you can do about it. What happens to Lupe in the video happens to people everyday but media doesn't talk about it because media is owned and controlled by the goverment so you go on and live your life with the delusion that you and your fellow citizens are free when the reality is far from it ... None are more hopelessly enslaved than those who falsley believe they are free. In addition, the people who sit behind those flags in the video represent the governments of those nations so Lupe is not dissing americans, egyptians, tunisians or the brits by putting their flags up. He's trying to illustrate that the governments of those nations actually work together behing closed doors. Those governments don't care about their people or what happens to their country; they only care about how they can make themselves richer and more powerful so it's the american, egyptian, british, etc public that suffer at the hands of the international elite. There are more flags that should be uo there but America, England and Israel are the main ones. Type in 'Secret Societies 1 of 7 Conspiracy Theory Jesse Vantura' in youtube to learn a thing or two. By the way, these are not conspiracy theories but ARE FACTS but people have to go by the title of 'conspiracy theory' not to get in trouble with the goverment.

Način pripremanja: 

Sastojci: 
4 žlice ljubavi; 
2 šalice finoće; 
3 žlice podnošljivosti; 
1 žlicu simpatije; 
3 žlice nade; 
8 žlica dobrote. 

Način pripreme: 
Puno vjere. I smijeha prema ukusu. Sve dobro izmiješati i obilno nadolijevati dobrotom. Zatim peći na laganoj vatri u velikodušnom srcu, koje je spremno na neprestano opraštanje. Servira se toplo, ne smije se ohladiti, i to malo po malo, trenutak po trenutak, dan po dan, u svim prilikama i okolnostima. Servirati svim uzvanicima: mužu, ženi, djeci (velikoj i maloj), djedovima, bakama, susjedima, prijateljima, rodbini i svima koji naiđu. 

I became addicted to this group, svi koji nisu slušali pjesmu,
OBAVEZNO MORATE ;)
- Smells like teen spirit.

Load up on guns and bring your friends
It's fun to lose and to pretend
She's over-bored and self-assured
Oh no, I know a dirty word

Hello, hello, hello, how low?x3
Hello, hello, hello

With the lights out, it's less dangerous
Here we are now, entertain us
I feel stupid and contagious
Here we are now, entertain us

A mulatto, an albino
A mosquito, my libido
Yeah, hey, yay

I'm worse at what I do best
And for this gift I feel blessed
Our little group has always been
And always will until the end

Hello, hello, hello, how low?x3
Hello, hello, hello

With the lights out, it's less dangerous
Here we are now, entertain us
I feel stupid and contagious
Here we are now, entertain us

A mulatto, an albino
A mosquito, my libido

A denial, a denial x4
A denial

Uvijek je te tu taj neki period iščekivanja i straha između prvih sekundi slatkog mirisa vlažnog vjetra i onog trenutka kad se kiša sa nebesa spusti. Svako ko kaže da sunce donosi sreću očito nikada nije plesao na kiši. Tako je hodala polahko gledajući očima prema dole dok je svojim crvenim gumenim čizmama gazila po barama zapljuskujući bijele štramplice. Kosa joj je lelujala na vjetru povezana u dvije duge pletenice. Izgledala je tako spokojno, tako savršeno. Na glavi je nosila bijelu kapicu sa malom bijelom kuglicom koja bi poskočila svaki put za njom kada bi preskakala te velike kuglice mjehurića koje su se kupile na mokroj zemlji. Točkasti kišobran okretao se na njenim ramenima sve brže kada bi se sjetila te noći. Te noći koja je bila tako nalik toj, te noći koja je toliko značila.. Mrzila je kišu zbog toga, zbog toga što budi sjećanja - zbog toga što takve noći bude bol. Počela je disati ubrzano i bijeli oblaci koji su izlazili povremeno iz njenih sjajnih usta su izlazili sve češče. Zašto sve što je lijepo kratko traje ? Zašto i sada nije bila u njegovom zagrljaju, zašto nije i sada trajao taj trenutak, taj poljubac, ta toplina koju joj je davao i sigurnost koju joj je ulijevao. Zašto si rekao da ćeš ostati tu zauvijek ? Zašto si rekao da me nikada nećeš napustiti , ako to uistinu nisi mislio? Ako sam sada samo neka tužna sjena u tvom životu koja hoda za tobom tražeći te, na koju se ti ni ne osvrčeš. Zašto tako lijepa uspomena nema značenje u tvom životu ? Zašto tako lijepa uspomena ima tako grozno značenje u mom. Hodala je tako , unosila u sebe sve više tuge i sve više zgroženja. Mrzila je te kapljice koje su padale sa neba tako gorko, kao suze koje nebo plače. Mrzila je te mokre ulice i to tmurno nebo, mrzila je kisnuti, mrzila je sve u vezi kiše. Mrzila je sebe, njega, mrzila je cijeli svijet. Tako je mračno, tako hladno. Stala je .. Stala je ispod neke svjetiljke i u njenom prigušenom svjetlu pogledala gore. Pogledala gore u nevidljive zvijezde na nebu. Zvijezde su gore, to je znala ali se samo sada ne vide. Stala je, jer je zaustavila svoje misli, zaustavila svoju bol, zaustavila sve.. I raširila svoje usne u osmijeh. Nastavila je gledati u nebo, znala je da su zvijezde tamo, iako ih ne vidi - tamo su. Činjenica je da, iako je njena sreća nestala, tamo je , negdje tamo i čeka da se nebo razvedri da ponovo uđe u njen život. Ako sreća još nije stigla u njen život znači da je ogromna i da se kreće malim koracima.Zašto patiti za stvarima koje su bile tako lijepe ? Zato što ne traju sada ? Neko nikada ni ne proživi tako lijepe trenutke, i trebam biti zahvalna na njima. Nek me sreća vodi, uživat' ću u slobodi, a kada dođe vrijeme doći će drugi da zamijeni tebe, da popuni moj um novim lijepim sjećanjima koja će možda zauvijek trajati. Nikad ne treba očajavati, kada se nešto izgubi ! Osoba ili radost ili sreća.Sve se još divnije vraća.Što otpasti mora – otpada, što nama pripada - uz nas ostaje, jer sve se po zakonima odvija, koji su veći od naše spoznaje i s kojima smo samo naočigled u suprotnosti. Treba u sebi živjeti i na cijeli život misliti, na sve svoje milione mogućnosti, širine i budućnosti, naspram kojih ne postoji ni prošlo niti izgubljeno.Bog nije obećao dan bez bola, smijeh bez gorčine, sunce bez kiše, ali je obećao snagu za dan, utjehu za suze, i svjetlo za put. Stajala je tu i gledala u svoje nevidljive zvijezde, zatvorila svoj točkasti kišobran i počela plesati na kiši. Voljela je kišu, voljela je njene dodire, voljela je njeno milovanje po koži, voljela je njen zvuk, miris i okus. Pjevala je na kiši, samo pjevala na kiši, what a wonderfull feeling - She's happy again :)

Psiholozi su nedavno otkrili recept za sreću. Za veće zadovoljstvo u životu dovoljno je da svakog dana zapišete bar dvije lijepe stvari koje ste doživjeli. Iako ova teorija izgleda pomalo naivno, rezultati istraživanja pokazali su da je istinita. Stručnjaci tvrde da je to dobar način da se fokusirate na lijepe trenutke koji se, inače, brzo zaboravljaju.

-Pronađi više zabave . Ako vam je nešto uistinu zabavno, proći će sljedeći test: veselim se tome; ne iscrpljuje me, već me puni energijom i poslije se ne osjećam krivom. Svi mi imamo neke svoje hobije i aktivnosti koje volimo, ili neku osobu koja nas uvijek pošteno nasmije. Uvijek je dobro izdvojiti malo vremena u ime zabave, jer zabava je ipak izvor pozitivne energije.

- Hrana za dobro raspoloženje su banane,sir i orašasti proizvodi.Oni sadrže tvari koje su potrebne organizmu za stvaranje hormona sreće, stoga - grickaj !

-Sigurno imaš neki film ili pak pjesmu uz koju se svaki put raspoložiš. Kad se osjećaš depresivno prošetaj do videoteke i digni svoj najdraži film ili jednostavno zapleši uz svoju najdražu pjesmu, meni definitivno pomaže.

-Ako želiš izgledati veselije, stavi rumenilo i imaćeš trenutni učinak :)

-Odvoji vrijeme za šašavost - Sretno ozračje ne postiže se samim izostajanjem prigovaranja i vikanja, već i šalama, igrama i ludiranjem.

-Započni blog - 'Istraživanja pokazuju da što je više sastavnica koje čine vaš identitet, to je manje strašno kad je bilo koja od sastavnica ugrožena. Osim toga, novi identitet dovodi vas u vezu s novim ljudima i iskustvima, što su također pozamašni izvori sreće, a kada ti je teško imaš nekog da te sasluša :)

- Duga mirisna kupka nakon napornog dana je odlična stvar za podizanje raspoloženja.

-Po savjetu psihologa dosta pomaže i  zapisivanje svojih najistaknutijih vrlina (na primjer duhovitost, poticanje entuzijazma, radoznalost...) i svakodnevno njihovo primjenjivanje. Na ovaj način ćete više ugađati sebi i raditi stvari koje vas čine sretnijim

-Više vježbaj (napravi barem 10 000 koraka dnevno) - Istraživanja pokazuju da repetitivna aktivnost hodanja u tijelu potiče reakciju opuštanja i na taj način pomaže ublažiti stres; istodobno čak i brza desetominutna šetnjaodmah pojačava energiju te poboljšava raspoloženje – štoviše, tjelesna aktivnost je djelotvoran način da se izvučeš iz mračnog raspoloženja. Ako ti nije mrsko možeš obući role ili sjesti na bajk i obići jedan krug oko grada, isplati se.

-Jedan dan ustani sasvim rano i gledaj kako se sunce rađa na nebu! Vidjet ćeš, to je neopisivo fenomenalan osjećaj i meni lično nešto najdraže.

-Čiščenje sobe potaknut će u tebi osjećaj da si korisna i dati ti pozitivnu energiju.

-Mirisne svijeće opuštaju i trenutno podižu rapoloženje,probaj!

Da , sjela sam to jutro na autobus stiskajući svoju sivu duksericu u hladnim rukama promrženim od ledenog vjetra koji je nemilosrdno puhao nagrizajući moje rumene obraze. Ušla sam u taj veliki pokretni tunel na točkovima pun prozora i sjedala. Sjela sam na stolicu negdje dole pri kraju, između sjedišta na kojem je sjedila neka starica i s druge strane neka mlada djevojka. Pogledala sam kroz prozor i gledala u sivo, hladno jutro i prolaznike koji užurbano hodaju - svako na svoju stranu. Gledajući tako u ljude kako se bore s vremenom i prolaze u nekom svom svijetu zjenica mi je skrenula na moj odraz lica u staklu . Jednom sam se duboko zagledala sama sebi u oči, dobro promjerila taj svoj blijedi odraz. Onda sam pogledala niže niz dugi prozor i ugledala odraz mlade djevojke koja je takođe gledala u prolaznike. Pogledavši još dalje spazila sam još nekoliko putnika i njihove odraze - nekog momka mojih godina koji je nosio slušalice , nekog starca i neku curicu koja je sjedila do njega, vjerovatno njegova unuka.  Pomislila sam na to koliko je ljepota precijenjena kod ljudi. Pomislila sam na to koliko ljepota nije nešto što se može na prvi pogled odrediti kod ljudi. Pomislila sam na to kako nečiji stav može totalno da promijeni nečiji imidž , kako nečija pozitivna energija djeluje pozitivno na izgled.  Pomislila sam na to koliko se samo ljudi zamaraju sitnicama i nesavršenstvima u svom izgledu koje možda samo oni i primijete. Koliko ljudi razmišlja o tome kakav će ostaviti dojam izgleda, umjesto kakvo će neko mišljenje o njima imati kao o osobi. Ušla sam jutros u  taj veliki pokretni tunel na točkovima, pun prozora i sjedala zamišljena  o  ljudima. O tome kako svakom od tih nekoliko putnika koji su sjedili to jutro u tom autobusu ja izgledam drugačije. Razmišljala sam kako su neki ljudi uvjerili sami sebe da izgledaju ružno, iako to nije istina. Ako se nađemo u nekom okruženju ljudi koji su pronašli zajednički ukus da nas osude da li smo  ružni , zašto da mi njih poslušamo i da osudimo sami sebe na njihovu odluku. Ustvari neki kažu da smo lijepi drugima, koliko smo lijepi i sami sebi. Stoga ako počnemo sebe omalovažavati zbog nekih predrasuda ili osuđenja koja neki ljudi zasnuju na osnovu svog ukusa, i nekome kome bi bili simpatični i lijepi postat ćemo nezanimljivi zbog našeg negativnog stava prema sebi. Uvjeravajući sebe da nismo atraktivni ili lijepi automatski uvjeravamo to isto i ljude oko nas. Pogledala sam kroz prozor tog autobusa i dok smo putovali tih nekih petnaest minuta promatrala sam koliko su svi ljudi različiti, i kako ima onih koji su na prvi pogled ljepši i onih koji su manje lijepi. Ali kada se dobro zagledaš, na svakoj osobi možemo pronaći neke posebnosti koje baš njih čine ljepšim nego sve ostale. Različitost je uistinu najveće bogatstvo čovječanstva.Različitim nas čine naši spostveni, jedinstveni pogledi na svijet oko nas. Svi mi razmišljamo drugačije od drugih. Ne cijenimo sve stvari isto, nisu nam iste stvari zanimljive, imamo različite vizije što je lijepo, a što loše. Svi smo mi ustvari jedinstveni. Možemo uvijek naći neku međusobnu sličnost sa nekom osobom , ali ne postoji ni jedna osoba na svijetu koja ima potpuno isto razmišljanje kao mi, ili da postoji neko ko izgleda potpuno isto kao mi. U različitosti leži zanimljivost i zabava ovog našeg svijeta, kada bi svi izgledali isto , ponašali se isto i razmilšljali isto ništa ne bi bilo zanimljivo. Sve bi bilo jednoliko i dosadno. Različitost je jedna od najljepših osobina koje možemo reći za ovo naše čovječanstvo, i upravo zbog toga moramo prihvatiti sve ljude oko sebe onakvima kakvi to oni ustvari jesu sa svim njihovim vrlinama . Svi smo mi upravo onakvi kakvi smo i trebali biti i svi smo stvoreni na svoj jedinstven način.

I tako zabacim kosu u visoki rep i obučem te sive role koje vode u puteve na kojim nikad nisam bila. Tako stegnem remen oko njih i zakovitlam jednom točkovima za sreću kao što imam običaj i tako zaključam vrata svoje kuće za sobom kao da odlazim zauvijek . Kao da idem negdje daleko kao da mi se ostvaruje san. I tako izađem na taj lijepi sunčani dan i gledam u nebesa u nekoliko bijelih komadičaka oblaka koji se igraju po veselom plavom prostranstvu. Dan je vesel, pa sam i ja kao sretna. Ne čujem kao dušu kako priča tužne priče i kao smijem se prolaznicima i vozim se u ritmu vesele muzike. Dok ritam udara u mojim ušima misli su na hiljadu mjesta , i dok razmišljam tako sjetim se svega, sjetim se koliko si me povrijedio. Vesela muzika postane samo neki čudni jaki zvuk zbog kojeg idem brže i jače . Onda imam osjećaj da svom tom brzinom bježim iz tog grada, bježim iz te stare olupine od života ka nećemu zasluženom, ka nećemu što ima smisla. Idem da tražim život, idem da tražim njegovu smisao . Mnogi se ljudi tuže da im prođe cio vijek tražeći životu njegovu smisao; ako uopće postoji, i nije drugdje nego u samom traženju. Put koji pređemo prema cilju, shvatimo da nam je put ustvari život a cilj ustvari ne postoji. Život je ispao nešto kao ta moja vožnja. Vožnja prema nečem nedređenom, prema nedogledu , prema pogledu naprijed i borbi za ravnotežom i povratku na mjesto gdje je sve počelo. Poenta jest da mi tokom tog neizvjesnog putovanja ostvarimo što više stvari koje želimo i ispunimo što više snova o kojim sanjamo . I tako shvatim da svako veselje prolazno je, i svaka tuga. I sve u životu ne treba uzimati zdravo za gotovo . Ako smo tužni u jednom trenutku najluđa stvar bi bila ostaviti život i predati se kraju, jer nakon tuge dolazi sreća, i što je duže čekaš to će biti veća.Sretni nikada ne razmišljaju o sreći. To je posao za nesretne . Svi primijete sreću u nesreći. a o nesreći u sreći razmišljaju samo blesavi.. Ili iskusni. Ali ne bi bili sretni kada bi uvijek bili sretni, najveća sreća je poslije tuge, kao što je najveći užitak nakon duge vožnje vratiti se kući. I tako otključavam vrata, otključavam svoj život nazad , otključavam nazad svoje brige i veselja i zvoni telefon i dok tago žurim da se javim prijateljici shvatam da svačiji život ima svoje začine, i svačiji život vrijedi ako ga znaš cijeniti . :)

We create our fate every day we live. If we let ourselves wait for destiny to do it's work, and do nothing about our lives we are surely not going to get anywhere. Destiny is for the people who are too afraid of doing something. Those people are afraid to stand up for themselves, stand up for the things they think are right. They just know how to sit around and wait for things to happen instead of making them happen. Those people are afraid of the world, of goin OUT THERE, of doing SOMETHING that others will remember you by. Something that others are going to talk about with admiration even when one day you are gone from this world, there's something that you'll leave behind, and you're not going to be just another forgotten name.  The people who are just another piece of the crowd are the people who don't know to follow their dreams. Why ? Because there is always somebody or something standing in our way to happiness and to achieveing our goals. But then you must destroy obstacles - you can't let anyone be the boss, and you can't let anyone stand in your way of being happy.  YOU must be the boss. It's always known that a person will admire and respect somebody stronger , he will be a flatterer and a minion to him,  but treat the others who are weaker than him like dirt , like garbage.. That is the cind of behaviour that does not suit a respectful man or woman. If you want to become a PERSON , someone worthy , you must treat all people equal - those who are weaker have respect for them ; to those that are stronger act like they're not, treat them with words full of self-confidence and soon they will treat you like that too and no longer will you be weaker than them. Don't ever let somebody knock you out, or even shake the ground beneath your feet. You let your self know that you're the boss and nobody has the rigth to treat you any less than what you deserve :)

Before you grow up, you fall in love three times :

1. Once you must fall in love with your best friend, ruining your friendship forever.
This will teach you who your true friends are, and the fine line between friendship and more.
2.Once you must fall in love with someone you believe to be perfect.
You will learn that no one is perfect, and that you should never be treated as any less than you deserve.
3. And once you must fall in love with someone that is exactly like you.
This will teach you about who you are, and who you want to be.

And when you’re through with all that, you learn that the people who care about you the most are the ones that you hurt, and the ones that hurt you are the ones that you needed the most. But most of all, you learn that love is only a concept and is not something that can be defined, it is different to each person that experiences it. And you will learn to respect each and every person on this earth, knowing that everyone only wants to be loved. When you learn all of this - you're officially grown up. :)

Ljudi - postoje razni , mali, veliki, debeli, mrsavi , lijepi, ruzni, bijeli, zuti , crni , ali svi znaju sta znaci voljeti, ne postoji bice na ovom svijetu koje nije nikada osjetilo LJUBAV. I nema osobe na ovom svijetu koja ne zna sta to znaci . Mozda kada malo dijete pitate definiciju ljubavi, ono nece znati tacno da odgovori i dati tacnu definiciju - Zasto ? Zato sto djeca znaju najbolje. Oni znaju da ustvari ne znaju sto to znaci ljubav - upravu su, jer ljubav nema tacne definicije. Nema daljeg nego da je ljubav osjecaj koji gajimo prema nekoj osobi, koja nas veze za tu osobu i koja nam toliko znaci. Nema daljeg nego da ljubav ne mozemo da opisemo, nego samo da ju osjecamo - dusom,srcem . Ali nas problem je to sto nase srce ne bira za koga ce da se veze, to samo bude - samo jedan trenutak je dovoljan da se nekog zavoli, kao jedna iskra koja zapali plamen , tako neka osoba zapali nase srce, ponekad nas sam razum .. Ponekad znamo da volimo toliko da boli ali ...  Sta bude kada nas tako draga osoba iznevjeri ? Kada nam osoba prema kojoj toliko osjecam koju cuvamo kao suzu na dlanu zabode noz u leda ? Sta kada tvoje zaljubljeno srce osjeti veliki pad, osjeti da se lomi , osjeti beskrajnu bol izdaje ? Kada cijeli tvoj svijet dozivljava erupciju vulkana i osjetis kao da ti se tlo trese pod nogama , i kao da ne mozes da odrzis ravnotezu. Kada odjednom osjecas hiljadu stvari - ljutnju, mrznju, tugu, agoniju , patetiku i sve ostale grozne stvari. Ostanes tu da lezis, u svom brlogu zivota sa velikim nedostatkom , sa rupom u vremenu, sa ceznjom za NJIM . Sjedis tu i razmisljas, svaki dan , svaku sekundu o vasim zajedno provedenim trenutcima, o tome kako da ga vratis , o tome kako bi sve moglo biti kao prije. Ali nakon nekog izvjesnog vremena shvatis da nista vise nije moguce , da je sve zaboravljeno i s njegove strane i da su tvoji pokusaji da ga vratis i vise nego uzalidni, ali uzaludno je i shvatanje. Iako znas da volis neuzvraceno , ne mozes da zaboravis , ne mozes da prebolis i stara rana i dalje pece kao prvog dana . Svi mi na kraju zelimo da se rijesimo te zaljubljenosti , to je ona neka gorka ljubav koja nas tjera da volimo iz sjecanja i navike , iako mi to ne zelimo. To je ono kada volis a ne zelis da volis . Zelis li se izlijeciti od ljubavi, prije svega izbjegavaj besposlicu. Ona te nagoni na ljubav ; ona cuva ono sto je ucinila ; ona je uzrok i hrana tom zabavnom zlu. Ti koji trazis kraj ljubavi, posla se lati i bit' ces siguran. Sta je jos sigurnije ? Pronaci novu ljubav, pronaci nekoga ko ce ti pomoci da zaboravis staru, onaj koga ces voljeti u zamjenu. Kada se izgubi stara ljubav ostane praznina u nasem zivotu - osim zaposlenosti koja ce nam pomoci zaboraviti na nju , postoji bolja opcija da popunimo tu prazninu s nekim novim bicem. Kad jednoj ljubavi dode kraj , slabici kukaju , energicni smjesta nadu novu ljubav, a pametni su je vec odavno imali u rezervi.  

Hrana za slomljeno srce:

Jeste li znali da postoje i zdrave grickalice koje vam pomazu izlijeciti slomljeno srce? Ta hrana mozda inace nije na topu vaseg postprekidnog menua, ali je vrlo ucinkovita u popravljanju raspolozenja.

1 – Tamna cokolada
Tamna cokolada je dobra za vase srce, kozu i opcenito psiholosko zdravlje. Ona sadrzi supstance koje vas cine sretnijima.

2 – Jezgricasti plodovi
Oni su bogati proteinima i omega 3 masnim kiselinama, pa ako trazite nesto sto ce vam popraviti raspolozenje, ljesnjaci, bademi i orasi su odlican izbor.

3 – Grasasto povrce
Grah i grasak popravljaju raspolozenje. Bogat su izvor zeljeza i kalcija. Kalcij je poznat po svom opustajucem djelovanju.

4 – Ribe
Istrazivanja su pokazala kako su osobe koje jedu vise ribe sretnije. Ribe sadrže omega 3 masne kiseline, koje se koriste u lijecenju depresije, vitamine B6 i B12, i jos mnoge supstance koje blagotvorno djeluju na organizam.

5 – Tjestenina
Hrana bogata ugljikohidratima pomaze umiriti misli.

Fury and anger in your body, in your mind and in your fists. You're walking step by step feeling like you'll clutch on the floor any moment and just melt and disappear forever. You're keeping your balance while your mind is blowing and thousands of evil thoughts are going threw your mind. Looking at your front door in one second and in the other you see a picture of that moment, the moment that will slowly bury you to death. Somehow you lift your arm and open the heavy door ignoring everything around you - you run away to the only place in the world that makes you feel save - YOUR ROOM. Still frustrated and shaken you take those headphones and put them on your burning head full of rage, switch on your favourite song and poof- all your worries disappaer. Now it's not day, it's not night eather , neither dusk nore dawn- now it's not your room we're talking about , it's not even earth. Now - it's the world of music. The world of the best potion ever invented. A world full of hormones and adrenalin aweaken by your favorite tune. Music washes away from the soul the dust of everyday life. All deep things are song. It seems somehow the very central essence of us, song; as if all the rest were but wrappages and hulls! It is truly what feelings sound like, it is truly the sound of the heart. I always wanted to play an instrument just because there is no better psychotherapy than to express your feelings threw notes and your own written composition.A painter paints pictures on canvas. But musicians paint their pictures on silence. Just think about drawing your own ear and heart only visable picture. The one that you cannot see - but hear and feel with your heart. Music is the poetry of the air.If I were to begin life again, I would devote it to music. It is the only cheap and unpunished rapture upon earth.Alas for those that never sing,But die with all their music in them! Music is your own experience, your thoughts, your wisdom. If you don't live it, it won't come out of your horn.Life can't be all bad when for ten dollars you can buy all the Beethoven sonatas and listen to them for ten years.Music cleanses the understanding; inspires it, and lifts it into a realm which it would not reach if it were left to itself. Take a music bath once or twice a week for a few seasons. You will find it is to the soul what a water bath is to the body. It cleanses the mind and renews the heart. Music is truly a blessing - because after all the comotion going on in your head before music , you can take your headphones off like you just woke up from a nice dream.

Znate onaj osjecaj kada u zivotu pronadete neku osobu koja je sasvim ista kao i vi ? Vasa razmisljanja , osobine , zivot .. Sve se nekako poklapa , u svemu se nekako slazete i isto razmisljate. Onaj osjecaj kada krenes izustiti neku recenicu , a tvoja prijateljica je zavrsi - unaprijed znajuci sta ces reci i tako bezbroj puta . Kada nades onu osobu koja te za kratko vrijeme shvati u dusu i upozna bolje nego iko . E pa ja sam nasla takvu osobu , takvu prijateljicu za koju sam zahvalna Bogu sto mi je dao . Bila mi je pred nosom svih ovih 6 godina mojeg skolovanja i zavoljela sam je tek ove zadnje godine . Mislim da je zasluzila jedan poseban post . Prijatelj je jedan od najljepsih stvari koje mozete imati, i jedna od najboljih stvari koje mozete biti i trudim se da budem sto bolja prijateljica i da joj bar upola vratim za sve ono sto ona cini za mene . Prijateljstvo nije samo velika stvar - nego milion malih stvari . U svacijem zivotu , za neko vrijeme nasa unutrasnja vatra se ugasi .Ona je onda rasplamsana u susretu s drugim ljudskim bicem. Trebamo biti zahvalni za one ljude koji su ponovo zapalili
nas unutarnji duh. Trebamo biti zahvalni za one osobe koje nas tako dobro poznaju , sve nase mane i lose stvari , a i dalje nas vole .Ona zna pjesmu moga srca i pjeva mi kada moja sreca umre. Prijatelj je onaj koji ulazi u trenutku kada cijeli svijet izade van. Hvala ti za sve sto si mi ikada pomogla , za sve tvoje savjete , za to sto si uvijek bila tu uz mene i podrzavala me u svakoj mojoj nevolji kojih kako obe znamo ima dosta ... Hvala ti za svaku malu sitnicu i za svaki osmijeh na licu , za svaku izrecenu salu i popravljeni dan . Volim te Umilno moje <3

Ljubav - Sama rijec vec govori puno. Ali njezino znacenje siri se na podrucja koja su poput temelja kuce. Bez njih nista, pa ni ovaj nas svijet ne bi postojao. Mislimo o njoj svaki dan, ona nam je neophodna za zivot ali vecinom ju trazimo samo u odredenim stvarima i odredenim osobama. Zbog toga propustamo njene osnove, ne shvativsi njeno elementarno znacenje. Ljubav je energija bas kao i svaka druga energija. Ali energija zacinjena sitnim finim cesticama koje na svim nasim razinama dovode do treperenja. To treperenje zatim vi nazivate ljubav. To treperenje u vama budi osjecaje, fizicke potrebe i misli vam stavlja u ponekad rastrkani koncept. I sve je to super, bas onako kako treba biti. Ali uz to treperenje trebali bi obratiti paznju i na samu energiju sa svojim zacinima. Energiju koja se provlaci kroz sve stvari koje vas okruzuju i sva bica koja sretnete. U svima njima nalazi se ta energija. Cim svoju paznju usmjerite na nju osjetit cete poznato treperenje i ljubav koju vi poznajete preplavit ce vse tijelo i vas um. Zamislite kolika sreca, zamislite tu radost zivljenja kada sve oko vas okruzuje ljubav, a vi to primjecujete. Svijet oko vas poprimit ce jace boje, a vase misli teci ce poput potoka, bez straha i zastoja. Za svakoga ljubav predstavlja nesto drugo - za mene ljubav je nastup ludila ,najplemenitija slabost uma . Osjecaj u grudima , osjecaj u stomaku , osjecaj od hiljadu leptirica i kada mi bice zatreperi. Da , to su psiholoske manifestacije kada neko ima senzaciju 'zaljubljivanja' . Ljubav i zaljubljivanje su dva razlicita fenomena . Zaljubljivanje moze biti bljesak emocija ili prvi korak ka istinskoj ljubavi. Dok je ljubav nerazumljiva emocija , to je stanje svijesti, nacin bivanja u svijetu, nacin gledanja na sebe i na druge.Potrudite se osjetiti, prepoznajte tu zacinjenu energiju oko vas, ona je ista bas svugdje, nema razlike. Razlike mogu biti jedino ako ih vi stvorite. Potrudite se ne stvarati ih.

Hrabrost u vama ne odrazava se samo na velikim stvarima, na nekim znacajnim zivotnim situacijama, vec na svakodnevnim sitnicama. Trenuci hrabrosti koji se kroz vas zivot pojavljuju mogu vam pomoci savladati ili prijeci neku prepreku ali vam ne mogu donijeti potrebnu snagu i energiju koja vas vodi kroz ovaj zivot. Zivjeti zivot u njegovoj punini znaci imati hrabrosti i prihvacati. Prihvacati apsolutno sve sto vam donosi svaki novi dan, svaki sat, svaka minuta, svaka sekunda… zivjeti trenutak i samo trenutak. Bez prosudivanja i osudivanja sebe ili drugih. Svaka situacija koja se pojavi u vasem zivotu apsolutan je rezultat onoga sto vi jeste do tada. Prihvacanje te situacije bez otpora omogucava vam protok energije bez zastoja. A protok energije bez zastoja donosi stopostotni potencijal koji mozete postici u slijedecem trenutku. A to znaci da je svaka trenutna situacija apsolutni odraz vaseg potencijala, stoga ukoliko zelite stopostotne situacije onda trebate stopostotni potencijal. Vidjeti ono sto je ispravno, a ne uciniti to, to je nedostatak hrabrosti.Hrabrost je najveca od svih vrlina, jer, ako covjek nema tu vrlinu, on nema sigurnosti za ocuvanje bilo koje druge. Ali svaki covjek ima neku svoju hrabrost , izvor kukavicluka je sto ljudi pokusavaju da nadu sebe u hrabrosti drugih . Hrabrost je ono sto je potrebno za ustati i govoriti, hrabrost je isto ono sto je potrebno za sjesti i slusati. No ako svaki covjek ima svoju hrabrost onda je svaki covjek uistinu hrabar . Koja je onda definicija kukavice ? Tu postoji jedan jednostavan odgovor - Kukavica: covjek u kome instinkt samoodrzanja djeluje normalno. Hrabrost znaci ciniti ono cega nas je strah , nije bilo hrabrosti ondje gdje nema oziljka , ondje gdje covjek nije pokusao da zrtvuje sebe u ime dobra . U svakom dobrom djelu postoji ta neka prepreka koja izaziva u nama opci psihicki strah . Svi se mi plasimo. Razlika je u pitanju: od cega? Strah je ubica uma. Strah je mala smrt koja donosi potpuno brisanje. Spremno se treba suociti sa strahom , dopustiti mu do prode preko nas i kroz nas , a kada bude minuo, upraviti nase unutrasnje oko da osmotrimo tragove koje je ostavio. Hrabrost zivota je cesto manje dramatican spektakl nego hrabrost posljednjeg trenutka, ali to je nista manje velicanstven spoj trijumfa i tragedije.

Beskoristan zivot je isto sto i rana smrt.Kako mozemo da nademo svrhu, ispunjenost i zadovoljstvo u zivotu? Da li imamo potencijal da postignemo u zivotu nesto sto je od trajnog znacaja? Mnogi ljudi se nikada nisu zaustavili da razmisle o znacenju njihovog zivota. Mnogo godina kasnije, oni se osvrcu nazad i pitaju se zasto su se njihovi odnosi raspali i zasto se osecaju toliko prazni iako su mozda uspeli da postignu ono sto su postavili sebi za cilj. Mnogi se ciljevi pokazu isprazni tek posto se godine protrace u teznji da ih dostignemo.Vrlo cesto zelje za onim sto nemamo ne dopustaju nam da se radujemo i uzivamo u onome sto imamo.Sve ima svoj smisao samim svojim postojanjem ,jer samo postojanje je smisao zivota. Ali zivot ako nema neki smisao gubi vrijednost u nasim ocima. Potrebno nam je to, potrebno nam je znati zasto postojimo ,jer to je ono sto kazemo da nas cini zivim. Trebamo traziti svoj zivot ,ali traziti ga u svemu. Nova mora moci ces otkriti tek kad steknes dovoljno hrabrosti da iz vida izgubis obalu. Ne dopustimo malim zivotnim radostima da produ pored nas . Koracajmo kroz zivot otvorenih ociju za sve sto nam on donosi . Zbog cega se ljudi boje napraviti promjene ? Zbog cega se ljudi naviknu na neki dosadni tempo zivota i ne zele da probaju nesto novo ? Zasto ljudi ne budu promjena koju zele vidjeti u svijetu ? Uciniti nesto novo ne znaci uvijek pogrijesiti ili ciniti nesto lose . Izlagati sebe riziku u ime necega dobrog je ono sto nas nekako ispuni iznutra i daje nam do znanja da vrijedimo . Zacinite svoj zivot novim dogadajima vidjet cete da cete se poceti veseliti svakom novom danu i novom izazovu koji on stavlja pred vas, a samim tim shvatit cete da je vas zivotni smisao bas to – vas zivot, to sto postojite. Mudrost se nalazi svugdje, ali je najvise ima u iskustvu. Covjek bi trebao nastojati prihvatiti tuđe nacine ali postovati i cijeniti nadasve svoj. To nije bas najlakse ali je definitivno moguce. Za pocetak treba postojati teznja za time. Dobar nacin je da trazimo lijepe i dobre stvari u tudem nacinu. Trebamo pokusati vidjeti ono najbolje u drugima. Ispuniti svoj zivot optimisticnim razmisljanjem. Kada trazimo najbolje onda na neki nacin i trazimo ono sto bi i mi rado prihvatili jer oplemenjuje svu okolinu. Kada prihvacamo usprkos razlicitosti postigli smo mnogo. Ako to mozemo onda mozemo vidjeti ono najbolje u sebi. Bitna je teznja, to nastojanje. Problema ce uvijek biti. Oni su kao planine na koje se penjemo cijeli zivot. I moram reci da na koliko god da se planina popnemo , borba , to jest uspon - uvijek pocinje iznova. Vrlo cesto nas neke stvari sputavaju u ostvarenju nasih ciljeva , ali najgora stvar je predati se preprekama koje zivot pruza . Dopustiti da nas sudbina savlada je nesto najgore sto se moze desiti , zato stisni zube i ostani borac do kraja kako svoj život ne bi bacio u zaborav .

Why the fuck do i love you ? I know - because you're a sweet motherfucker who i knew most of all people , who loved me frankly for who and what i am !I love you because i remember how hard you loved me , but i hurt you and i'm sorry and you can't understand how it kills me that you can't take my apology ! You put a spell on my soul but now .. It seems like you don't remember any of it!It's been six months and we didn't say a word to each other , not even hello when we pass by . We started hanging out with new people in a new environment but unlike you - i didn't forget . From when you left i was all soaked in tears , the old wound hurt more and more every day . My definition of time is - hopeless and disappointing , because i spent every hour , minute , second hoping that I'll see you , that you'll text me - that some miracle would happen . That i figured out - i'm not gonna just sit around moping with you not even knowing that i love you - so i took the first move . One day i told you everything , at first you didn't believe me but after some time you started showing those little sparks of love to me again . We started talking again . With time i won your heart again and we were reunited as a couple . Unfortunately , we both felt that something wasn't the same. It was me again , i hurt you once and now again something was wrong with me - it's like i was unhappy , our last dates i started being miserable . You didn't know the reason , neither did i see the clear one for my behavior that destroyed our relationship once again. You broke up with me , said that it wasn't as it was before , said that i wasn't as i was before - happy , cheerful and optimistic . He fell in love with those personalities of mine . Like this i only made him feel like he's the reason for my misery ! It all ended again and i felt happy -i felt happy that i ended with you 'cause it was obvious that you didn't love me anymore- and i can't love somebody who can't grow to love me even though i was a little different.. Life was passing quickly and very nicely for me . I forgot about you like you forgot about me . Why did i need it all of a sudden ? - For you to tell one of my friends that you're going to ask me to the prom dance at the end of semester !? Next to all those girls you're gonna pick me ? Although i already had two awesome dates for the dance i couldn't resist if he asked me ! We didn't talk talk to each other again for two months after our failed relationship but you're gonna ask me anyways ? THAT MEANT HE LOVED ME , STILL THOUGHT ABOUT ME ! After a few days i went to his facebook wall and saw a song - Plavi Orkestar 'Ako su to samo bile laži' It was a song totally describing me .. us ... That gave me such hope - and the fact that after a long time he started going out where i go out - it was somehow obvious and it caused to light up my heart and feelings for him again ! But yesterday i saw the note you wrote on facebook - it was written in black and white that you forgot about love and started hanging out with girls for fun , and that you don't like the girl you used to like - witch is me ... It broke my heart so , just as i forgot about him he made me remember him and he gave me hope , to end it all with a bang and crushing my heart once again ..

NOW I ADVICE EVERYONE WHO EVER READS THIS - FRIENDS ARE NOT THE PEOPLE WHO ARE THERE WHEN YOU ARE HAPPY ; BUT THOSE WHO ARE THERE FOR YOU ALWAYS - NO MATTER WHAT ! I lost the best friend i could ever ask for . I didn't realise what i have till now. I would give everything in the whole world for her not to be mad at me anymore . I want to change , i admit i was a low bitch and didn't aprisiate her one little bit - but i want to be different , i want to be better with her because now that i don't have her i see how much she means to me . Now i see why they say 'You don't know what you've got til it's gone'. I had a true , loyal friend , but on the other hand i totally missused it , and i understand her reaction - she had to put up with all my rude behaviour and 'not carring ; but she did - so when the final blow was struck , when she couldn't take it anymore , when i broke her to bits she decided to erase me from her life completely . Verily, great grace may go with a little gift; and precious are all things that come from friends. You know , a friend is one who knows us, but loves us anyway.Friendships are fragile things, and require as much handling as any other fragile and precious thing.True friendship is seen through the heart not through the eyes.True friendship is like sound health, the value of it is seldom known until it be lost.Why did i need those who said : 'A friend in need is a friend to be avoided.' Why was i a friend to them and not to the one that cared ... Whoever says Friendship is easy has obviously never had a true friend...

Love is as much of an object as an obsession, everybody wants it everybody seeks it, but few ever achieve it, those who do, will cherish it, be lost in it, and among all, will never...never forget it.I've learned that people will forget what you said, people will forget what you did, but people will never forget how you made them feel.Death must be so beautiful. To lie in the soft brown earth, with the grasses waving above one's head, and listen to silence. To have no yesterday, and no tomorrow. To forget time, to forgive life, to be at peace. But until death comes we must live a life ... So people live this day as if it will be your last. Remember that you will only find ''tomorrow'' on the calendars of fools. Forget yesterday's defeats and ignore the problems of tomorrow. This is it. Doomsday. All you have. Make it the best day of your year. The saddest words you can ever utter are, ''If I had my life to live over again. You are now at a crossroads. This is your opportunity to make the most important decision you will ever make. Forget your past. Who are you now? Who have you decided you really are now? Don't think about who you have been. Make this decision consciously. Make it carefully. Make it powerfully. Take the baton, now. Run with it! This is your day! Beginning today, treat everyone you meet, friend or foe, loved one or stranger, as if they were going to be dead at midnight. Extend to each person, no matter how trivial the contact, all the care and kindness and understanding and love that you can muster, and do it with no thought of any reward. Your life will never be the same again !

Behind the spaces of my crazy dreams i feel all the motherfuckers in this world dancing and having fun while our hearts break . While we cry and sorrow because of them they go off with their motherfucking sluts and girls that are worst than pieces of shit ! They stand with their high heels on our fragile souls and dance to the ritham of our pain , to the point that we totally break !Yeah i loved him but now i realise that he is just a nother fucking boy in a whole row of boys that brake hearts just like the animals they are ! First they sweet talk you , tell you they love you , MAKE you love them even if you don't want to fall in love . They tell you that they will forever be there for you , and then .. They just toss your heart in the trash and keep on going with their fucking heads up for you while you get stuck in the trash looking for the one organ that fucking means to you . The fucking organ that makes us suffer . I was in the trash looking for my heart just like all the thousand of broken hearted girls , but unlike them i realised that if i find my heart again , it will be back in the same place the next time i fall in love , and get heart broken . SO I LEFT IT THERE , I LEFT IT IN THE TRASH AND NOW I'M A HARDCORE MOTHERFUCKER ! I DON'T CARE ABOUT LOVE AND I TELL YOU - IT FEELS GREAT ! :D

I am mad for him , i am crazy in love . My friends think i'm not wright in the head . He's nothing special but for me he's everything in the whole wide world ! When love is not madness, it is not love , they say . I have loved to the point of madness;That which is called madness,That which to me,Is the only sensible way to love. Sadness flies away on the wings of time. Love is always creative, fear always destructive. And what happens when you bring the two together ?! When you hit the bottom of life and the sky of love !? It's like God's agains me .. If you could hear me i would say that our finger prints don't fade from the lives we've touched . I am pretty , but i know i'm not beutifull . I know i sin , but i'm not the devil . I am good , but i'm not an angel ... Does everything with me have to be perfect ? You used to really love me for who i am , and now you deleted me out of your life like when rain washes away the street pains . You listen to what people say about me .. But damn .. People can say whatever they want about me , but at the end of the day , i'm still going to be me & I am still going to be living my God damn life . Why do you think that if people say that i am different , i am really different ? But than comes the question why do people say that if it is not true ?! Well .. Because i'm happy ! Nothing drives people crazier than seeing someone have a good fucking life . You're my everything and don't let people ruin that ! You're my dream and i dedicate my self into you . But dedication takes a lifetime while dreams only last for a night ! I don't wanna finish this night . I don't want to wake up from you .. Because in my heart i think that you're still gonna come ... Every morning you have two choices - continue your sleep with dreaming , or wake up and chase your dreams - THE CHOICE IS YOURS ! I want to be the girl that changed everything ! The girl that made a difference , the girl that gave you a story to tell. This is what i learned from love : When you do love , don't give everything , because at the end they'll leave you with nothing ! After a while you learn that you don't need anyone else to survive ! No one else is always going to be there no matter what they promise you . You just gotta suck it up and accept it ! LIFE IS FULL OF FAKE PEOPLE ! YES ! BUT BEFORE YOU START TO JUDGE THEM , MAKE SURE YOU'RE NOT ONE OF THEM ! If you judge people you don't have time to love them .. But no matter , i still love you . And still thank you for making me laugh when i almost forgotten how to . Don't worry .. I'll be fine .. JUST NOT TODAY :S

Love is a temporary madness. It erupts like an earthquake and then subsides. And when it subsides you have to make a decision. You have to work out whether your roots have become so entwined together that it is inconceivable that you should ever part. Because this is what love is. Love is not breathlessness, it is not excitement, it is not the promulgation of promises of eternal passion. That is just being "in love" which any of us can convince ourselves we are. Love itself is what is left over when being in love has burned away, and this is both an art and a fortunate accident. We had it, we had roots that grew towards each other underground, and when all the pretty blossoms had fallen from our branches we found that we were one tree and not two.Love has no desire but to fulfill itself. To melt and be like a running brook that sings its melody to the night. To wake at dawn with a winged heart and give thanks for another day of loving.Even while I protest the assembly-line production of our food, our songs, our language, and eventually our souls, I know that it was a rare home that baked good bread in the old days. Mother's cooking was with rare exceptions poor, that good unpasteurized milk touched only by flies and bits of manure crawled with bacteria, the healthy old-time life was riddled with aches, sudden death from unknown causes, and that sweet local speech I mourn was the child of illiteracy and ignorance. It is the nature of a man as he grows older, a small bridge in time, to protest against change, particularly change for the better.

Jedan post sa posebnom posvetom za dvije posebne drugarice :( Prva se zove Azra - Najdraza osoba koju sam ikada mogla upoznati . Znate ono kada upoznate nekoga ko vam totalno pristaje po karakteru , humoru , perspektivi zivota itd .. ? Vjerujte mi da nisam na svijetu mogla pronaci bolju drugaricu i zelim da joj kazem da je volim najvise na cijelome ovome svijetu ! Uvijek tu kad je trebam , savjeti , pomoc .. Ma sve sto trebam . Znam je od drugog razreda i od tada smo postale nerazdvojne . Nije na bloggeru , ali u svakom slucaju znam da ce procitati ovo (: VOLIM TE , SAMO DA ZNAS ! Ali ovaj post ima jednu vazniju posvetu . Za jednu drugaricu za koju nisam nikada shvatila koliko sam povrijedila i koliko sam je puta iznevjerila i to potpuno nesvjesno . Zelim da ako ikada ovo procita , da zna da nisam nikada stvarno shvatala koliko mi je dobra . Uvijek sam isla sa rajom iz razreda i nisam bas toliko davala paznje njoj koja je uvijek bila tu za mene i uvijek me tjesila kada me neko povrijedi . A gdje je bila ta moja ' raja ' ? Gdje su oni odjednom nestali ? A opet na kraju kada se oporavim odem s njima i ludujem . Ne znam zasto sam toliko bila opsjednuta ... Mozda zato sto sam se nekako medu njima osjecala glavna . Kao da se svijet vrti oko mene , dok sam s druge strane zanemarivala iskrenu prijateljicu . Ne kazem da se nikako nisam druzila sa njom . Super smo se provodile zajedno i bas smo zajedno sa Azrom nekako poznate kao ' fantasticna trojka ' . Valjda su svi primijetili osim same mene koliko smo sretne kada smo zajedno . Dugo vremena sam znala da iznevjerim nekim sitnicama tu tako iskrenu prijateljicu . Ali kada malo skontas te sitnice su prerastale u nesto sve vece i vece ... I cesto smo se svadale zbog toga . Zalila se sto sam takva , uvijek mi je govorila kako joj je stalo i kako me iskreno voli ali se osjeca zapostavljeno . Nisam je razumjela . Mislila sam da se druzim sa njom koliko i sa svima drugima i da je to sasvim dovoljno . Tek na pocetku ovog polugodista njoj je prekipilo . Vidjela sam odmah da nesto nije uredu , ali nisam opet obracala puno paznje jer sam se provodila sa mojom malom klapicom u razredu . Ali tek kasnije je postalo ozbiljno . Vise nije htjela da prica sa mnom od pocetka skole , nije htjela da me pogleda . Veceras sam je pitala razlog , i kao i uvijek nabrojala mi je one iste razloge . Opet je nisam razumjela kako moze tako da prica , kada .. Barem po mome misljenju , sam bila u normalnim odnosima sa njom ,nisam je zapostavljala .. Nisam je ignorirala .. No ovaj put sam imala cudan osjecaj krivnje pa sam kao i uvijek nazvala Azru i ispovijedala joj se i jadala kako je ova drugarica koja se naljutila glupa jer sebi umislja ... Ali u tom nekom razgovoru pocela sam da shvatam koliko ja sebi umisljam . Koliko ja mislim da je nas razred slozan i da moja klapica mene nikada ne bi iznevjerila i otracala , kako ja ne izdajem svoju iskrenu prijateljicu . Te sekunde mi je sinulo koliko puta sam presutjela kada sam cula da i jeste tracala o meni ta ' klapica ' . Koliko puta se to desilo . Evo sada , upravo sada razmisljam o tome kako da se iskupim toj drugarici .. Morat cu da ponovo sticem njeno povjerenje , jer iako prije mi je bila obicna prijateljica , sada shvatam koliko je volim . Sada shvatam da nemam samo jednu najbolju prijateljicu Azru , vec dvije ... Osudivala sam tu prijateljicu po pricama koje sam cula od ljudi koji su samo htjeli da nas zavade .. Koji su htjeli da nam naude . Vidite , meni je uvijek vise - manje bilo svejedno kad se posvadamo ja i ta prijateljica jer znam da cemo se na kraju pomiriti , a imam drustvo do tada . Ovaj put je njoj bilo svejedno , a inace joj bude stalo . I tada ono kao sto kazu ' tek kada izgubis nesto shvatis koliko ti je znacilo ' . Imala sam osjecaj , i ne samo da sam ga imala nego je i sigurno tacan da sam ovaj put stvarno izgubila prijateljicu . Tako iskrenu prijateljicu . Sada tek shvatam koliko mi je znacila . I ako ovo ikada procita , neka zna da nije namjerno napisan post kako bi' se ulizala ili nesto slicno . Napisano je iz srca .. I evo za kraj .. Amira volim te ; Oprosti <3

Will it ever stop hurting ... The pain that one person brings on you and you feel like it never stops . He's not there to correct it , and his apsence makes it worse .. Damn it i feel fucked up :/ You know ... When you are sorrowful look again in your heart, and you shall see that in truth you are weeping for that which has been your delight. But let your tears come. Let them water your soul. Let them wash away the pain , let them run of your cheak . Every day if nessesary if it will help you be happy again . The soul would have no rainbow had the eyes no tears. But for already 5 months i have been crying tears and trying to get wride of this fucking feeling .. But all i get is .. More pain .. Tears are words the heart can't express . But man , my heart can't stop expressing it self :( Perhaps our eyes need to be washed by our tears once in a while, so that we can see Life with a clearer view again. I want to remember how you've made me laugh, and sometimes cry, and I never want to forget how special and different you are. And how you touch my heart in a way that no one else could… You know , I always knew looking back on my tears would bring me laughter, but I never knew looking back on my laughter would make me cry. But you see , the point is that i can whipe away the tears that fall with only my slieve .. But how will i clean these staines on the heart ? Does any one know a good product ? Maybe Vanish or something would hepl -.- But on the other hand life was meant to be lived, and curiosity must be kept alive. One must never, for whatever reason, turn his back on life just because of a little stumble in the big way .. Don't you think ? So i decided this : Don't cry because it's over. Smile because it happened ! People , I'm giving it another shot ..

Come, see the north-wind's masonry, Out of an unseen quarry evermore Furnished with tile, the fierce artificer Curves his white bastions with projected roof Round every windward stake, or tree, or door. Speeding, the myriad-handed, his wild work So fanciful, so savage, naught cares he For number or proportion. Announced by all the trumpets of the sky, Arrives the snow, and, driving o'er the fields, Seems nowhere to alight: the whited air Hides hills and woods, the river, and the heaven, And veils the farmhouse at the garden's end. The sled and traveller stopped, the courier's feet Delayed, all friends shut out, the housemates sit Around the radiant fireplace, enclosed In a tumultuous privacy of storm. The aging process has you firmly in its grasp if you never get the urge to throw a snowball. But where are the snows of yester year? Life is like a blanket of snow. Be careful how you step on it. Every step will show ! I love the snowy days, frosty nights and warm hugs . Take time to chase the snowflakes. Enjoy winter , don't take it granted *____*

It's funny how in a sertain point of your life you realise that you live in such a lie . That everything you live for and hope for is not true. That everything is just a fantasy that you make by living , and the only truth is death ! A lie may take care of the present, but it has no future. I now realise how much people lie . Then i realise how much i lie . How much i lie to the people who lie to me . But i gues that the biggest lies are the ones that i lie to myself , the ones that i optimistecly say to myself and start fully beliving that that is true , or that that will actualy be true ! Truth is the most valuable thing we have, so I try to conserve it , but i can't . I'm a liar. I know that . And i'm a good one too . I can't remember the last time someone caught me in a lie ! - I'm such a good liar that i start to belive my own lies ! Actualy it kind of stimulates me , it makes me feel satisfied . I ofcourse know that lying increases the creative faculties, expands the ego, but lessens the frictions of social contacts. Any fool can tell the truth, but it requires a man of some sense to know how to lie well . You know what my strategy is ?! If a lie is repeated often enough all the dumb jackasses in the world not only get to believe it, they even swear by it. Also a liar should have a good memory. So i guess when i combine that i can lie to anyone i want , including my self . So .. technically i belive in stuff i think are true . I belive in stuff that i imagine are true . FUCK ! I'm my own biggest threat !The worst lies are the lies we tell ourselves. We live in denial of what we do, even what we think. We do this because we're afraid. We fear we will not find love, and when we find it we fear we'll lose it. We fear that if we do not have love we will be unhappy. I know i'm a dreamer , but i'm beliving in my own dreams like they are reality . I belived in you , you know . I belived that i will once again have you , have your kisses and hugs .. But what happened ?! You got mad because of my lies ! .. And because of my lies now i suffer ...

Da li mi je sada ovo trebalo ?! Da shvatim kako moja kao biva najbolja prijateljica nikada nije bila cak ni prijateljica , a kamoli najbolja ! Meni nije potreban prijatelj koji se u svemu slaze i na sve klima glavom, jer to isto moja sjena moze da uradi još mnogo bolje. Los prijatelj je upravo kao sjena.. Kad je dan suncan nemozes ga se osloboditi, a kad je tmurno nemozes ga naci.Uvijek kada bih je pitala za savjet , nije znala da mi kaze , samo bi neku glupost rekla kao ' da , moze ' nikada neku recenicu kao savjet , nesto sto bi me potaklo da uradim dobro , nesto da me zaustavi od cinjenja zla . Cijelo vrijeme sam samo njoj vjerovala i samo njoj pricala najteze muke i bolove , jade i probleme . Sve sam mogla otvoreno da joj kazem , sve svoje tajne , dok sam shvatila da ja njenu nijednu tajnu do sada nisam cula . Ustvari manje znam o njoj nego o bilo kome drugom. Da li mi stvarno treba prijateljica koja nikada nece nista uciniti za mene , nego samo sjediti i promatrati kako sam u problemima ? Da li mi stvarno treba prijatelj koji nece obracati paznju na to sto govorim ? Da li mi treba prijatelj koji kada kihnem suti , i moram sama sebi reci ' Nazdravlje ' ?! Kazu da je pravi prijatelj onaj koji te cuva za ruku i dodirne te u srce . Dodirnula me u srce , ali nikada me nije cuvala za ruku . Nikada nije bila uz mene . Prijatelje stvara sreca, a nesreca ih provjerava. Tu je za mene bila dok sam bila sretna , a sada se usutila kao najgora kukavica . Koliko god je rijetka istiska ljubav jos je mnogo rjedje istinsko prijateljstvo. Ova moja kusnja je ustvari njoj bila kusnja na koju je ona pala . A sto se tice laznog prijateljstva takvo mi ne treba ! I evo jedan savjet za tu curu koju sam tako VOLJELA : Ako ne placem , ne znaci da sam dobro , a i kad placem ti se pravis da jesam -.- I da znas bivsi prijatelj je gori nego neprijatelj. GONI SE :@

A mozda sve i nije tako lose (: Mislila sam da mi je 2011 krenula grozno , al' malo bolje kad pogledam nije tako lose :D Slavila sam je sa tri najbolje drugarice i super se provela ( Nada ; Umi ; Azra ). Ostalih sedam dana sam izlazila i bilo mi je tak' - tak' :P Zavisi koji dan . Tako da sveukupno nije sve tako lose . Eto da ne misle ljudi da sam uvijek tuzna i depresivna . Naprotiv vesela sam , ovo samo pisem ono sto osjecam kada sam sama i kada slusam tuzne ljubavne pjesme pa imam potrebu da se nekom ispovijedam :S Sad sam pogotovo sretna jer sam se sa 4 frendice dogovorila za party u ponedeljak navece :D Aaaa kako jedva cekam ! ^^ Evo da napisem da ih volim u slucaju ako nekad procitaju jer nisu na bloggeru :) Azra ; Amira ; Violeta .. Uglavnom mislim da mogu nesto postic' i u vezi ljubavi . Znate ono usuditi se: to je cijena napretka ?! :) Pa nitko nikada nije postigao nesto zaista veliko, a da se nije izlozio riziku. Evo ja cu da se izlozim u ime ljubavi ! Svako zasluzuje drugu sansu iako bi ovo bila treca s obzirom da sam ga prvi put prije 3 godine odbijala iako smo bili jos djeca , i sad 2010 opet -.- . Al' hajde treca sreca najveca , iako je posao najbolje obaviti prvi put. Pokusala sam juce i prekjuce al' nije mi nesto uspjelo , al' ko zeli uraditi , naci ce nacin a ko ne zeli naci ce ispriku . Ja cu da nadem nacin jer to ZELIM . jer ga VOLIM . Razmisljala sam i izmisljala nacine kako da se vratim u staro drustvo s kojim sam se druzila ovog ljeta ( njegovo drustvo ) . Iako drustvo nije za pohvalu imam razlog da se vratim ! Promislila sam sve opcije , ali promisljaju mnogi , odlucuju rijetki :P A opet necu da donesem odluku dok ne razmotrim barem dvije mogucnosti .. Uh ja se ispovijedi ovdje a niko nema pojma o cemu pricam :S Haj dosta me je :) Sutra stize nova prica .. Pozdrav svimaa :**

Our lives are going faster ,stronger , more comlicated . But we don't know where are lives are going !? Where is life taking us ?! This is a world where you will always find something new . It's strange how little kids in kindergartens already say : I'm gonna have 3 children and have the best husband in the world .. How do we know we'll even get married ?! How do we know that we will have the happy end that everybody is waiting for . Our parents teach us that we will as all people live a simple life , just like everyone else . But why don't they say how this life is not something you can play with . To live a creative life, we must lose our fear of being wrong. This is not just a simple --> Go to school , go to university , get married , have children , grandchildren and die thing . There is much more than that ! Why don't our parents tell us that in our life we fall , get up , get broken , heal , be hurt , be sad , cry and feel pain ! Why don't they tell us that our hearts will suffer so many times ?! Why don't they prepare us for this crazy ride called life ?! There is a saying "It is better to be hated for what you are then to be loved for what your not" . But how many people would really love you for who you are , if you would show all your dark sides and thoughts ? There are always two choices. Two paths to take. One is easy. And its only reward is that it's easy How little strange incidents can ruin our plans , or rectify our mistakes ! The meaning of life is to give lifes meaning . Wouldn't life be doll if we knew everything ?! We don't know how we came on this earth ! We don't know what dreams are really for ! We know more about the surfes of the moon than about the seabeds ! We don't know if we're alone in this world . But isn't learning somethnig new just a thrill ?! So is ignorance realy a bless ? And is it true that if you're not happy in the end , it's not the end ? Well we'll never know .. 'Cause this world is full of ignorance ... But i gues that the best is to think like this : Don't take life too seriously. no one gets out alive, anyways ! -_______-

Regret comes in all shapes and sizes. Some are small like when we do a bad thing for a good reason. Some are bigger like when you let down a friend. Some of us escape the pain of regret by making the right choice. Some of us have little time for regret... because we are looking forward to the future. Sometimes we have to fight to come to terms with the past, and sometimes we bury our regret by promising to change your own ways. But, our biggest regrets are not for the things we did -- but, for the things we didn't do. Things we didn't say that could have saved someone that we care about. Especially when we can see the dark storm that's headed their way. You know that romantic notion that all the garbage and the pain is really healing and beautiful and sort of poetic? It's not. It's just garbage and it is pain. You know what's better? Love. The day that you start thinking that love is overrated is the day that you are wrong. The only thing wrong with love and faith and belief is not having it. When life comes rushing at you from the hour of the darkness, who will you choose to face it with? Will it be someone you trust? Will they be wise? And will their love for you help them to guide you to the light? Or will they lose their way in the darkness? Will they make noble choices? Or will that person be someone untested, someone new? Life comes rushing at you from out of the darkness, when it does -- is there someone in your life you can count on? Someone who will watch over you when you stumble and fall? And in that moment, give you the strength to face your fears alone? It's been said that the saddest thing a man will ever face is what might have been. But what of a man whose faced with what was? Or what may never be? Or what can no longer be? Choosing the right path is never easy. It's a decision we make with only our hearts to guide us. But sometimes we find our way to something better. Sometimes we fight through the regret and remorse of our mistakes, our malice and our jealousy and the shame we feel for not being the people we were meant to be. And that's when we find our way to something better. Or when something better finds its way to us. You know, I could have held you in my arms forever, and it still wouldn't be long enough. Yeah, losing your heart’s desire is tragic. But gaining your heart’s desire, it’s all you can hope for. This year, I wished for love. To immerse myself in someone else and to wake a heart long afraid to feel.My wish was granted. And if having that is tragic, then give me tragedy. Because, I wouldn’t give it back for the world. But i lost it . My love is lost and my life with it .

Noc je . Sat polahko otkucava i kazaljke se muko priblizavaju ponoci , a ja sjedim ovdje ispod ovog starog drveta kao nekada davno . Nema oluja , nema vjetrova , kise niti grmi niti sijeva . Mirno kao i uvijek samo blagi povjetarac dira mi kozu . Na licu su mi se stvarale pruge od maskare slijevajuci se ispod brade padajuci na moju svecanu haljinu. Sve je isto samo tebe nema . Koliko je proslo ?! Koliko dugo te nisam vidjela . Koliko dugo nisam pogledala u tvoje tamne oci i smedu savrsenu kosu . Pogled na nebo i zvijezde identican je kao one noci . One noci koja je bila tako Bozanstvena i savrsena . Ja , u tvom toplom zagrljaju ... Pitam se da li se i ti nekada sjetis mene ? Da li se nekada sjetis te noci , ili ijedne od  jos hiljadu noci prije te , koje su bile iste takve .. SAVRSENE *_* Zasto si otisao i ostavio me samu ovdje dole...Otisao si kada nam je bilo najljepse. ZASTO ?! Oprostila sam ti tvoju mladost,ali nikada ti ne mogu oprostiti taj otrov kome ni ime ne mogu spomenuti.Nisi me htio poslusati ni tada kada sam ti govorila.Nisi htio da priznas koliko te to unistava.Znala sam da ces otici prije ili kasnije.Voljela sam te  i nikada te necu moci preboljeti.Sve sto sam od zivota htjela nasla sam u tebi i bilo mi je dovoljno.Ljubav je emocija, ali i motiv ( cija je glavna odlika snazna naklonost  prema nekoj privlacnoj osobi . Ljubav prema drugoj osobi ukljucuje osecanje nezne privrzenosti, zaokupljenost njenom licnoscu, zainteresovanost za njene potrebe, zelje i misli, nesebicnu brigu za njenu srecu i strasnu zelju da odnosi budu sto prisniji.  Ljubav je osecaj prijatnosti i prisustvu voljene osobe. Mislim da si to znao . Znao si sta je ljubav , davao si mi ljubav i na najgori nacin uzeo . Mislim da je to najgore . Bio si kao droga . Navikao si me na sebe , opijajuci me svojim njeznim rijecima stvarajuci ovisnost o tebi , i na kraju si je uzeo . Tako surovo , tako nemilosrdno si uzeo tu moju drogu koja se zvase ljubav . Mozda je to razlog zbog kojeg sada ne mogu da zivim ?! Zato sto sam vec jednom umrla od tuge . Umrla od nedostatka droge na koje se moje tijelo i bice vec naviklo . Umrla i vise nisam bila u mogucnosti da ozivim .